Knjiga je najbolji dar

Knjiga je najbolji dar

Vrijeme je darivanja, razveselite djecu dobrom knjigom i uživajte zajedno s njima čitajući priče o doživljajima dječaka Tomice u knjizi “Priče iz pješčanika”, jer: “Zanimljive avanture mogu se dogoditi bilo gdje, ne samo tamo negdje daleko, a događaju se zapravo svakoga, pa čak i posve običnog, dana. Zapravo, niti jedan dan nije posve običan, uvijek nam se dogodi nešto što može biti zanimljivo.”

Renata Piatkowska, PRIČE IZ PJEŠČANIKA

Ilustrirala Iwona Cala

Preveo Adam Agičić

Cijena: 86,00 kn / Za narudžbe zaprimljene od 14. do 17. prosinca 2019. cijena iznosi 66,00 kn. Knjigu možete naručiti na sezam@sezam.hr ili na srednja.europa@vip.hr

Plaćanje pouzećem. Bez troškova poštarine za narudžbe od 14. do 17. prosinca 2019.

KINO

Kako ja volim kino. Iako to do jučer uopće nisam znao. Ne znam zašto, ali čim je nešto jako dobro, roditelji to uvijek skrivaju. Na sreću sam čuo mamu kako govori baki:

-Povela bih Tomicu na film o konjiću Grbonjiću, ali ne znam nije li on još premalen za kino.

-Ja, premelen?! Ja?! Za film o grbavom konju?! – vrisnuo sam, a suze su mi navrle same od sebe.

Tada me mama uzela u krilo, zagrlila i rekla:

-Dobro, dobro. Otići ćemo u kino.

Suze su odmah nestale, a moj je jedini preostali problem bio koju ću igračku ponijeti sa sobom na tu ekspediciju. Odabrao sam plišanog konjića jer je to trebao biti film o nekom njegovom grbavom prijatelju.

I tako sam, držeći konjića za rep, a mamu za ruku, pošao u kino. tamo je bilo puno djece i mama, i nekoliko tata. Prvo smo morali kupiti ulaznice.

Nakon toga, iako to nismo morali ali sam ja jako htio, mama mi je kupila kartonsku kutiju punu kokica i čašu ledene kole. Sva su djeca imala takve kutije i svima su iz njih ispadale kokice. Ja sam na svoju jako pazio, ali ih je i meni nekoliko pobjeglo. A potom sam ugledao veliku dvoranu sa sjedalima poslaganima u redove.

Kada smo zauzeli mjesta, mama mi je uzela jaknu i stavila moju čašu s kolom u poseban okrugli otvor pored sjedala. Svako je sjedalo imalo naslon za ruke. I to je u kinu bilo najbolje od svega jer se moglo imati slobodne ruke, a piće se nije prolijevalo. To je mislio i dječak koji je sjedio pored mene. Zvao se Dominik i svoju je čašu također čuvao u takvom otvoru.

Odjednom se smračilo i postalo malo strašno. Razgovori u utihnuli i nisam znao što će biti dalje. Uhvatio sam mamu za ruku, da se ne bi bojala, a ona je šapnula:

-Evo, Tomice, počet će film.

Na to sam izvadio svoga plišanog konjića i rekao mu:

-Sjedi tiho na mojim koljenima, jer će uskoro početi.

I stvarno je netko, zbog mraka nisam vidio tko, raširio goleme zavjese i vidio sam ekran preko cijeloga zida. A zapravo pola ekrana, jer mi je drugu polovicu zaklanjala nečija kovrčava glava. Bila je to glava neke mame koja je sjedila u redu ispred nas. No glazbu sam čuo jasno, jer je bila jako glasna.

Priča o hrabrom konjiću Grbonjiću bila je vrlo složena, osobito zato što sam vidio samo gornju polovicu ekrana, na kojoj se malo što događalo. Puno se više moralo događati dolje jer se često čulo piskutanje te zvukovi borbe i tupkanje kopita. Bilo mi je dosadno i vidio sam da ni Dominik ne gleda ekran nego na naslonu stolice slaže dva reda bombona. Nije više imao kokica, pa smo se odlučili na zamjenu. Dao mi je red bombona za pola kutije kokica. Bomboni su mi se prilijepili za prste, pa sam zamolio mamu da mi da maramice, a ona je na moje čuđenje rekla:

-Oh, nemoj plakati, sunce moje. Sve će dobro završiti. Vidjet ćeš.

Obećao sam da neću plakati i okladio se s Dominikom tko će od nas dvojice prvi popiti svoje piće. Dominik je pobijedio, ali je možda malo varao, jer je nešto kole prolio po sebi. Čim sam htio upitati mamu možemo li otići, upalila su se svjetla i svi su ustali. Dominik je nestao u gužvi dječaka i djevojčica koji su trčali prema izlazu. Mame su polako hodale iza njih i dirnute raspravljale o filmu.

-Je li ti se svidjelo u kinu? – pitao je tata čim smo došli kući.

-Bilo je super – odgovorio sam. – Ne znam što je bilo s tim grbavim konjem, ali je bilo lijepo. A bilo bi još bolje kad ne bi gasili svjetla. U mraku se teško igra i mijenja kokice za bombone – dodao sam.

-I neka mi netko kaže, zašto se tata smijao cijele večeri?

Knjiga Priče iz pješčanika sadrži dvadeset priča: Kino, Povećalo, Karirana košulja, Naočale, Osa, Lift, Praznik, Tenisice, Noćna mora, Frizerka, Stariji brat, Nisam ja kriv, Mayumi, Korijenje, Tetovaža, Šetnja, Zubi, Puževi, Skije, Horoskop.