A možda je bilo tako…
“Anđelčići, umorni od pakiranja poklona, paketa, paketića, paketina, čuli su od Svetog Nikole pohvalu:
-Izvrsno ste to obavili. A sada idite u oblačiće i spavajte.
U takvoj je situaciji svaki anđelčić potražio po jedan udobni oblačić, legao na nj i zaspao. Kada je Sveti utvrdio da svi anđečići spavaju na svojim oblačićima, kazao je malo njima, malo sebi:
-Spavajte brzo jer noć je kratka.
Sam svetac odabrao je za sebe mjesto na velikom mekanom oblaku, malo ga izgladivši da bude udoban za sjedenje, i sjeo s namjerom da malo odrijema. Iznenada je primijetio kako je neki anđelčić tiho prišao, ručicom pripremio mjesto u oblaku tik do njega, što bliže, naslonio se na nj i upitao:
-Sveti Nikola…
A Sveti je Nikola već drijemao jer je i za njega noć bila kratka. Ne otvarajući oči, promrmljao je:
-Slušam te.
Mali je anđelčić tiho upitao:
-Kako si došao na takvu ideju?
-Kakvu ideju? – Sveti nije znao o čemu je riječ, a nije mu se dalo razmišljati jer je bio pospan.
-Da dijeliš darove djeci.
Sveti Nikola je šutio. Počeo se prisjećati kako je to bilo.
-Kada sam bio mlad…”
Što je Sveti Nikola odgovorio pročitajte u priči Prozirnost, jednoj od deset priča o Svetom Nikoli poljskog svećenika i pisca Mieczslawa Malinskog, u knjizi A možda je bilo tako…
Knjiga je rasprodana, potražite ju u školskim i gradskim knjižnicama i uživajte u pričama o Svetom Nikoli.